Piše: Dragan Boban, III. e
Nosce te ipsum – riječi su što se pronose kroz vjekove, glasom delfijskoga proročišta, tkajući sponu između ovostranog i onostranog, između mene i nas. Spoznaj samoga sebe. Jer, spoznaja je najviši uzlet ljudske duše i najdublji zaron u vlastitu svijest. Drevnim Grcima, osim ove bezvremenske mudrosti, osim osvješćivanja neumitne snage samospoznaje, dugujemo i utabanost puta prema spoznaji, opipljivu misao koja se od antike do današnjega dana proteže poput niti pletera. Dugujemo im gorljivost znanja, žeđ za shvaćanjem, nesputanost duha, potrebu za odgojem i klesanjem mladih nada; a ono što povezuje sve nas – naša majka, naša gimnazija – utjelovljeno je naslijeđe pradavnih filozofa i mudraca.
Gymnásion, vježbalište tijela i učilište uma mladića antičke Grčke, zaglavni je kamen modernoga obrazovanja. Za ustroj grčkih gimnazija zaslužni su Pauzanija, Platon, Aristotel, Hipokrat, a u njima su mladi bili odgajani prema propisima etike, sporta, glazbe, pjesništva, medicine, filozofije. Ovaj se oblik školstva očuvao kao plamen znanja i u mračnom srednjem vijeku posredovanjem Rimskoga Carstva. Srednjovjekovne škole osnivali su redovnici, posebice pavlini i jezuiti. S humanizmom počinje novo doba, a klasična gimnazija poprima novo naličje – latinski jezik ostaje glavnim predmetom izučavanja, no ističe se važnost retorike, poezije, gramatike, ali i teologije i umjetnosti. Ovakav obrazovni program očuvao se do početka 19. stoljeća kada je Wilhelm von Humboldt, glavni predstavnik neohumanističkoga duhovnog pokreta u Njemačkoj, za uzor i ideal uzeo grčki odgoj i kulturu. Nove gimnazije bile su obogaćene grčkim jezikom i potpuno prožete duhom antičke Grčke. Društvo se nastavlja mijenjati pod budnim okom vjekova; prirodne znanosti i industrija doživljavaju nagli procvat, a sukladno tomu i obrazovanje se mijenja. Pojavljuje se novi tip škole – realna gimnazija. Grčki se jezik izbacuje, latinski se ograničava na nekoliko viših razreda, a pozornost se usmjerava na tehničke i egzaktne znanosti, u svrhu pripremanja stručnjaka u ovim područjima. Postupno se broj klasičnih gimnazija smanjivao, a realne su se gimnazije održale sve do 20. stoljeća, preživjevši brojne reforme.
Prije početka Drugog svjetskog rata srednje škole u Bosni i Hercegovini bile su relativno nerazvijene. Postojale su državne i privatne gimnazije, jedan dio otvoren za vrijeme Austro-Ugarske, a drugi između dva svjetska rata, uključujući i potpune osmorazredne gimnazije. Po završetku Drugog svjetskog rata privatne se gimnazije ukidaju, a državne nastavljaju s radom, no vodeći se predratnim planom i programom. Na temelju rasprava iz 1948. izrađen je novi Nastavni plan i program za gimnazije, prema realnom gimnazijskom ustroju.
U Mostaru je postojala osmorazredna gimnazija, osnovana 1893. godine. Pohađala su je djeca iz okolnih gradova, a zbog svoje veličine i važnosti postala je priznata škola. Nakon Drugog svjetskog rata otvorene su gimnazije u ostatku hercegovačkog područja, što je smanjilo priljev učenika u Mostar, koji se kao grad u tom vremenu industrijski razvijao i znatno povećavao u vidu broja stanovnika. Zajedno s time javila se potreba za unaprjeđenjem školstva, a osnovne i srednje škole, kao i fakulteti, počinju se dinamično osnivati. Zborovi građana na Zgonima, Aveniji i Rudniku traže otvorenje još jedne gimnazije. Gradske su vlasti napokon uvažile volju naroda. Na prijedlog Skupštine općine Mostar i Zajednice za srednje obrazovanje, Skupština općine Mostar na svojoj je sjednici od 24. svibnja 1974. donijela Odluku o osnivanju Druge gimnazije u Mostaru. Profesor Andrija Planinić imenovan je ravnateljem, a on je zajedno s Regionalnom zajednicom za srednje obrazovanje trebao obaviti pripremne radnje za osnivanje i početak rada gimnazije. Sve su pripreme trebale biti završene do 1. rujna 1974. godine. Drugoj gimnaziji Mostar ustupljena je dugo vremena sporna zgrada bivše Učiteljske škole i dio inventara Više poljoprivredne škole u Mostaru. Uz dosta truda i teškoća prva školska godina u novoj školi uspješno je privedena kraju.
Iduće školske godine otpočele su u povoljnijim uvjetima. Druga je gimnazija bila prva škola u regiji koja je uvela petodnevni radni tjedan, a 1977. preimenovana je u Gimnaziju „Veljko Vlahović“ Mostar u čast političaru i jugoslavenskom narodnom heroju. Gimnazija se ubrzo stabilizirala i potvrdila opravdanost svoga osnivanja. Trudom i velikodušnošću brojnih dobronamjernih Mostaraca opremljena je kad su u pitanju suvremena nastavna sredstva i školska knjižnica. Učenici su ostvarivali iznadprosječne rezultate i u izvannastavnim aktivnostima i na raznim natjecanjima iz znanja i stvaralaštva. U jesen 1979. dotadašnji ravnatelj Andrija Planinić otišao je na novu dužnost, a Skupština općine Mostar kao novoga ravnatelja imenovala je profesora Ivana Kožula.
Školske 1980./81. godine u gimnaziju nije upisan nijedan učenik. Te je godine na snagu stupio Zakon o srednjem usmjerenom obrazovanju, kao početak nove reforme školstva koja je bila zamišljena tako da su u svim bosanskohercegovačkim srednjim školama uvedeni novi programi. Sastavljeni su od općeobrazovne faze (I. i II. razred) i usmjerene faze (III. i IV. razred) u kojoj se izučavala kemijska, rudarska, poljoprivredna i knjižničarska struka. Školski su programi bili preopširni pa je osipanje učenika u prve dvije godine bilo dosta veliko. Drugi problem predstavljala je realizacija programa praktične nastave. U školi je uvedena kabinetska nastava, a težište rada bilo je na vježbama i praktičnoj nastavi. Prve tri godine suživota gimnazijalaca i struka donijelo je velike glavobolje upravi škole kad je u pitanju organizacija rada. Nastavni programi morali su se uz brojne kompromise uskladiti sa stvarnim mogućnostima škole. Iskustva stečena u desetljeću srednjeg usmjerenog obrazovanja nisu opravdavala ukidanje gimnazije. Oni koji su se nakon završene srednje škole upisivali na sveučilišta općenito su dolazili s manjim fondom znanja i imali su više poteškoća uspješno privesti studij kraju. Ipak, uvođenje kabinetske nastave pozitivno je utjecalo na opću opremljenost škole suvremenim nastavnim sredstvima.
Demokratske promjene koje su se na našim prostorima događale 90-ih godina prošloga stoljeća ponovno su gimnaziju vratile u život. Pred uprave škola u BiH postavljena je visoka ljestvica kad je u pitanju priprema za novi početak. Gimnazija „Veljko Vlahović“ zadovoljila je vrlo visoke kriterije i normative koje je pred nju postavilo Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i fizičku kulturu iz Sarajeva. Kad je iz Ministarstva stiglo Rješenje kojim je odobreno njezino otvaranje, došlo je vrijeme za novi uzlet gimnazije. Trebalo je kroz kvalitetno gimnazijsko školovanje pripremati nove generacije za 21. stoljeće. Te 1991. godine u gimnaziju su se upisivali oni koji su prošli vrlo stroge prijamne ispite iz matematike, materinjeg i stranog jezika.
Generacija koja je upisana u prvi razred 1991. godine izabrana je nakon strogih prijamnih ispita i po svemu je trebala biti gimnazijska generacija za ponos. Nažalost, njihovo školovanje prekinuto je u proljeće 1992. eskalacijom ratnih sukoba u BiH. Nastava je prekinuta. Odlukom Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i fizičku kulturu iz Sarajeva svi su učenici završili razred. Tijekom rata školi je ponovno vraćeno ime Druga gimnazija. Od školske 1992./93. godine nastavni su planovi prilagođeni Nastavnom planu za gimnazije u Republici Hrvatskoj. Školska 1992./93. godina počela je tek početkom travnja 1993. U prvi razred, pored općeg smjera, učenici su upisani i u jezični smjer. Nastava je prekinuta 10. svibnja 1993. zbog ratnih sukoba u gradu. Prekid nastave trajao je do 2. lipnja 1993. Nastava je te školske godine završena 30. lipnja 1993. Ta godina dana bez redovite nastave ostavila je velik trag na ukupnom broju učenika. Mnogi su napustili Mostar, odjeli su smanjeni, a istodobno je pristigao manji broj učenika i nastavnika.
Škola je prve ratne godine pretrpjela brojna oštećenja i trebalo je dosta truda kako bi se stvorili minimalni uvjeti za izvođenje nastave. Prozorska stakla na školi bila su uništena od brojnih eksplozija topničkih i minobacačkih projektila kojima je grad neprekidno zasipan. Većina vrata na školi bila su bez brave, učionice su bile nezagrijane. Kabineti koji su pred rat iznimno dobro opremljeni bili su potpuno uništeni. No, i kao takva, Druga gimnazija bila je u stanju primiti pod svoj krov Prvu gimnaziju i Glazbenu školu. Osim toga, u dvjema školskim prostorijama bila je smještena ambulanta, a u jednoj i Ured MZ-a Bijeli brijeg I. Školska 1993./94. godina počela je s mjesec dana zakašnjenja. U studenome 1994. počela je obnova školske zgrade. Donesena je odluka da se 22. prosinca 1994. obilježi 20 godina rada Druge gimnazije. Također je odlučeno da se objavi zbornik radova posvećen navedenoj obljetnici. I pored svih nedaća, učenici i njihovi nastavnici doista su junački u hladnim i neuvjetnim učionicama uspješno svladavali zadatke koji su pred njih postavljeni. Ipak, nažalost, generacija gimnazijalaca upisanih 1991. bila je uskraćena za normalno školovanje što je također imalo negativne posljedice na njihovo stečeno znanje tijekom ratnoga razdoblja. Ipak su u najtežim uvjetima koji se mogu zamisliti opstanak gimnazije ostvarile hrabre ratne generacije učenika i njihovih profesora. Početkom prosinca 1994. prikupljene su donacije za obnovu knjižnice. Pristiže velik broj donacija raznih zavoda, udruženja, organizacija u obliku novčane potpore, opreme učionica, knjiga, računala... Na svečanosti obilježavanja 20. obljetnice osnivanja škole gospodin Hans Koschnik u ime Europske unije poklonio je deset komplet učionica, a središnja proslava održana je u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače. Generacija upisana 1991. maturirala je 1995. Bio je svega jedan odjel s 22 učenika i svi su uspješno završili školovanje. Na sjednici Školskog odbora održanoj 8. studenoga 1995. jednoglasno je za ravnatelja imenovan dotadašnji ravnatelj Ivan Kožul.
U poslijeratnom razdoblju stanje se u školi sve više normaliziralo. Na temelju Odluke o preimenovanju osnovnih i srednjih škola u Mostaru od 27. svibnja 1996. koju je donijelo Općinsko vijeće općine Mostar, od 1996./97. školske godine škola nosi novo ime – Gimnazija fra Grge Martića. Detaljno obnovljena i renovirana škola sredstvima Europske unije predana je učenicima i profesorima 4. prosinca 1996. Dan škole obilježen 23. svibnja 1997. bio je posvećen promjeni imena škole, a na svečanosti je promoviran obnovljeni školski list „Gimnazijalac“. Ravnatelju škole Ivanu Kožulu još je jednom obnovljen mandat 2. veljače 2000. Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i športa Hercegovačko-neretvanske županije Mostar dalo je suglasnost školi da može izvoditi program srednjoškolskog obrazovanja odraslih u školskoj 2000./01. godini za programe opće i jezične gimnazije. Tih su godina brojni poznati spisatelji, glumci i drugi istaknuti ljudi posjetili gimnaziju. Gimnazija fra Grge Martića 22. listopada 2002. proglašena je ispitnim centrom za stjecanje diplome iz njemačkog jezika. U ljeto 2003. došlo je do promjene na poziciji ravnatelja škole. Nakon umirovljenja dotadašnjeg ravnatelja Ivana Kožula, profesorica Mirjana Dujmović stupila je na ravnateljsku dužnost 1. rujna 2003., a 2005. godine izabrana je za najuspješniju ženu Mostara u području prosvjete. Škola nastavlja primati donacije za opremanje kabineta i knjižnice te je provedena modernizacija i informatizacija učionica. Školski je odbor 13. srpnja 2009. izabrao profesoricu Ljiljanu Krešić za ravnateljicu škole jer se umirovila dotadašnja ravnateljica Mirjana Dujmović, koja je kao osoba najzaslužnija za uvođenje Njemačke jezične diplome u Hercegovini odlikovana Križem za zasluge i Ordenom za zasluge Savezne Republike Njemačke, što je velika čast i za Gimnaziju fra Grge Martića. Na sjednici Školskog odbora održanoj 28. kolovoza 2013. dotadašnja ravnateljica Ljiljana Krešić ponovno je izabrana za ravnateljicu škole na mandat od četiri godine. Od 1. studenoga 2017. godine profesorica Sandra Kozomara na mjestu je vršiteljice dužnosti ravnateljice, a po isteku njezina šestomjesečnog mandata za ravnateljicu škole 4. svibnja 2018. izabrana je profesorica Zdenka Leženić.
Pravi primjer kvalitete i vrijednosti Gimnazije fra Grge Martića Mostar njezini su učenici, kojima znanja i vještine stečene tijekom školovanja omogućuju nizanje uspjeha na županijskim, federalnim, državnim, pa i međunarodnim natjecanjima iz svih mogućih oblasti, još od samog osnivanja škole. Upravo to znanje i, povrh svega, odgoj koji im pruža gimnazija, oblikovali su učenike u zrele, uspješne i ispunjene ljude. U mnogim stvarima, ali posebice u ovome, Gimnazija fra Grge Martića može i treba biti primjer ostalim školama.
