Dana 7. ožujka 2025. učenici prvog razreda proveli su dan u obilasku grada Zadra i Nacionalnog parka Krka. Dan je prošao ispunjen radošću, zaraznim smijehom i malim neprocjenjivim trenutcima.
Iako su krenuli na izlet u ranim jutarnjim satima, svatko je bio razbuđen i spreman zakoračiti u novi, dugo iščekivani dan. Nakon dugog puta učenici su imali priliku ugledati ljepote Nacionalnog parka Krka. Za svakog je ovo bilo mjesto u kojem vrijeme gubi svoje značenje. Diveći se prirodi tijekom šetnje oko Skradinskog buka, stazama je odjekivala i prošlost i sadašnjost tog prostora. Upijajući tople sunčeve zrake, osjetilo se proljeće, kao da želi požuriti sa svojim dolaskom. Kako su sati prolazili, a učenici došli u Zadar, jedinstvenost je dana rasla. Na poluotoku Zadra, uz pratnju vodiča, učenici i njihove razrednice prošetali su do crkve Gospe od Zdravlja. Zatim su u obilasku došli do Pozdrava Suncu te Morskih orgulja. Dok se u zraku osjećao miris mora, slušali su unikatnu pjesmu valova. Nakon toga su došli i do crkve sv. Donata koja je sagrađena u 9. st., izvorno posvećena Svetom Trojstvu kasnije je preimenovana po biskupu Donatu. U blizini su ugledali crkvu sv. Ilije i stup srama, a potom obišli i katedralu sv. Stošije. Po sv. Anastaziji imenovana je ova katedrala te je postala zaštitnica Zadra jer je u 4. st. zbog svoje vjere predala svoj život. U slobodnom vremenu, dok su učenici lutali starom jezgrom grada i prihvaćali svaku priliku koju im je dan pružao, sunce kao da je htjelo dokazati istinitost rečenice A. Hitchcooka: “U Zadru je najljepši zalazak Sunca na svijetu.” U tišini, dok je zalazak bojao nebo u crvene i ljubičaste nijanse, svijest da se trebaju vratiti doma rasla je među njima. Pri povratku je svatko u mislima ostao u nekom trenutku iz kojeg ne može izići jer je u njemu pronašao vrijednost da jednom postane lijepa uspomena.
