Fra Grga Martić

Fra Grgo se rodio u Rastovači kod Posušja početkom g. 1822. Potječe iz siromašnih prilika, što se dobro vidi iz njegova opisa kuće u kojoj je proživio djetinjstvo i koja sliči bijednoj kolibi (veličine 5×4 metra). Kad mu je bilo osam godina, umre mu otac pa stric Rade preuzme brigu nad šestero siročadi. U svojoj dvanaestoj godini (1834) došao je u samostan u Kreševu, gdje je svršio i osnovne i nešto gimnazijskih nauka i tu s petnaest godina stupio u Franjevački red. Godinu dana iza toga otišao je u požešku gimnaziju, gdje se sve (pa i matematika) učilo na latinskom. Nakon toga krenuo je u Zagreb, gdje je svršio filozofiju, upoznao se s Gajem i drugim ilircima, a onda otišao u Mađarsku, u Stolni Biograd (Székesfehérvár) da studira teologiju. Svećenik je postao u Bosni na sam Božić g. 1844.

Bio je kapelan tri godine a onda župnik u Sarajevu, pa zatim u današnjem Novom Šeheru i onda opet u Sarajevu od g. 1856. do okupacije Bosne, iako je na kraće vrijeme išao i u Bugarsku i Rumunjsku a tri godine bio nastavnik mladim franjevcima u Kreševu (1857-1860) i ponovno župnik u Novom Šeheru (1860- 1863). Uskoro nakon okupacije, otišao je u Kreševo, gdje je kao umirovljenik ostao do svoje smrti, iako je ponekad odatle putovao u Dalmaciju i preko Save, pa čak i u Rim. Umro je 1905. u Kreševu i tamo je bio i pokopan.

Fra Grgo Martić djelovao je u politici za vrijeme vladavine Turaka i u vrijeme Austrije-Ugarske.
U svoje vrijeme bio je uvjerljivo najbolji poznavalac političkih prilika u Bosni, što je znao iskoristiti za zaštitu Katoličke crkve i franjevačkog reda, ali i pojedinaca, bez obzira na to kojoj su vjeri pripadali.

Predavao je u franjevačkoj školi u Kreševu, općenito se bavio pitanjem školstva, a pisao je i udžbenike. Nastavničkim radom bavio se gotovo pet desetljeća, a 1871. godine izdan je njegov Početni zemljopis za katoličke učione u Bosni. Prije toga, 1858. godine, pripremio je i Dikcionar (rječnik) tursko-srpsko-hrvatski, koji nije objavljen, jer u to vrijeme u Bosni nije bilo tiskara, a materijal poslan u Beograd na tiskanje je nestao.

Fra Grgo Martić se bavio i prikupljanjem narodnih umotvorina, a, zajedno sa fra Ivanom Franjom Jukićem sakupio je i pripremio zbirku Narodne pjesme bosanske i hercegovačke, koja je izdana u Osijeku 1858. godine.

Pored Osvetnika, vrlo poznato je i Martićevo djelo Posvetnici, koje se sastoji od pjesama u kojima je opjevao svoj svećenički život, život sv. Franje Asiškog i život sv. Antuna Padovanskog, a slavi obljetnicu pape Lava XIII., te drugih ljudi vezanih za crkvu. Od većih epskih djela, Martić je napisao epopeju Boj na Kosovu godine 1389., a značajno mjesto u njegovom književnom radu zauzimaju i putopisi (Putovanje u Dubrovnik iz Kreševa god. 1882., Katolici u Bugarskoj 1858., Katolici u Vlaškoj 1858., Katolici u Hercegovini 1860.)

Književnim radom se Martić bavio punih šezdeset godina, ispjevao je više od sto tisuća stihova, što ga čini najplodnijim književnikom u BiH u XIX. stoljeću.

Stoga se lako možemo složiti s Mithatom Begićem (Raskršća IV , 163) da je upravo fra Grgo glavni bosansko-hercegovački pisac svoje epohe. Osim toga, njegova poezija potpuno je odgovarala svom mjestu i vremenu, ljude ispunjavala oduševljenjem i borbenošću i tako dobro ispunila svoj dug u svoje vrijeme.

(preuzeto s više izvora)