Fra Grga Martić

fra grgo martić

Fra Grga Martić rodio se u Rastovači kod Posušja početkom 1822. godine. Prema njegovim zapisima i sjećanjima na djetinjstvo saznajemo da je odrastao u siromašnoj obitelji, u vrlo skromnim uvjetima. Kada mu je bilo osam godina, umre mu otac pa je stric Rade preuzeo brigu o šestero siročadi. U dvanaestoj godini života (1834.) došao je u samostan u Kreševu, gdje je stekao tadašnju osnovnoškolsku izobrazbu te pohađao gimnazijski nauk. S petnaest godina stupio je u franjevački red. Svoje je školovanje nastavio u požeškoj gimnaziji, gdje se sve (pa i matematika) učilo na latinskome jeziku. Nakon toga krenuo je u Zagreb, gdje je svršio filozofiju, upoznao se s Ljudevitom Gajem i drugim ilircima, što je usmjerilo njegovo domoljublje prema preporodnim idejama koje je potom cijeloga života prenosio na mlade naraštaje u BiH. Teologiju studira u Mađarskoj, u Székesfehérváru, kao i mnogi njegovi suvremenici jer u to doba u Bosni i Hercegovini ne postoji nijedna visokoškolska ustanova. Svećenikom je postao u Bosni na Božić 1844.

Svećeničku je službu obavljao raznim mjestima u Bosni, a kraće je vrijeme boravio i u Bugarskoj i Rumunjskoj. Nekoliko je godine djelovao kao nastavnik mladim franjevcima u Kreševu. Nakon austrougarske okupacije BiH odlazi u Kreševo. Umro je 1905. u Kreševu, gdje je i pokopan.

 

Fra Grga Martić uz svoje je svećeničko zvanje bio ugledan društveni radnik koji je djelovao u vrijeme smjene dviju tuđinskih vlasti u BiH: za vrijeme Osmanskoga Carstva i Austro-Ugarske Monarhije. U svoje je vrijeme bio poznat kao uvjerljivo najbolji poznavatelj političkih prilika u Bosni, što je znao iskoristiti za zaštitu Katoličke Crkve i franjevačkoga reda, ali i pojedinaca, bez obzira na to kojoj su vjeri pripadali.

Iako je svoj život posvetio Crkvi i svećenstvu, usput se bavio prosvjetnim radom predajući u franjevačkoj školi u Kreševu. Općenito se bavio pitanjima školstva, a u nedostatku školskih priručnika, bavio se i pisanjem udžbenika. Nastavničkim se radom bavio gotovo pet desetljeća, a 1871. godine izdan je njegov Početni zemljopis za katoličke učione u Bosni. Njegov Dikcionar (rječnik) tursko-srpsko-hrvatski (1858.) nije ugledao svjetlo dana, jer u to vrijeme u Bosni nije bilo tiskara, a materijal poslan u Beograd na tiskanje je nestao.

 

Fra Grga se bavio prikupljanjem narodnih umotvorina te književnim radom. Ispjevao je više od sto tisuća stihova, što ga čini najplodnijim književnikom u BiH u 19. stoljeću.

Fra Grga Martić po svojoj je vokaciji, izobrazbi, čovjekoljublju i domoljublju svakako bio ispred svoga vremena. Uz svoj materinski hrvatski jezik, govorio je latinski, talijanski, francuski, turski, mađarski i njemački. Svojim pregalaštvom uvelike je obilježio vrlo složen društveni, književni i vjerski život u BiH 19. stoljeća.

Objelodanio je više samostalnih djela u prozi i stihu te napisao brojne priloge najrazličitijega sadržaja, preveo nekoliko djela s francuskoga i talijanskoga jezika, skupio i tiskao brojne narodne pjesme i preradio nekoliko djela drugih autora. Pisao je za bosanskohercegovačke potrebe, ali su mu djela primana kao primjer živoga štokavskoga jezika s narodnih izvora.

  • Slavodobitnica svijetlomu gospodaru Omer-paši (epska pjesma, 1852.)
  • Narodne pjesme bosanske i hercegovačke (s Ivanom Franom Jukićem), I (1858.)
  • Osvetnici, I-III (ep, 1861./65.), IV (1878.), V (1881.), VI (1881.), VII (1883.)
  • Početni zemljopis za katoličke učionice u Bosni (1871.)
  • Putovanje u Dubrovnik iz Kreševa god. 1882. (epska pjesma, 1884.)
  • Narodne pjesme o boju na Kosovu godine 1389. (1886.)
  • Obrana Biograda godine 1456. (ep, 1887.)
  • Pjesnička djela fra Grge Martića, 1-7 (1888.)
  • Pjesnička djela fra Grge Martića, I (1893.)
  • Zapamćenja/1829. ‒ 1878., po kazivanju autorovu zabilježio Janko Koharić (1906.)
  • Izabrani spisi (1956.)

spomenik fra grgo martić

Previous

Next

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You must be logged in Log in »